Mladi do 40 godina

Izbjeljivanje zubi

Svi vole bijele zube i bliještavi osmijeh. Danas postoje mnogi proizvodi koji nam pomažu u postizanju istoga. Većina ljudi je zadovoljna prirodnom bojom svojih zubi koju održavaju redovitom higijenom i posjetima svome stoamatologu no postoje i oni koji bi željeli da im zubi budu izrazito bijeli. Ako želite da vaši zubi budi zaista bijeli postoji nekoliko opcija. Za početak ugovorite pregled kod svoga stomatologa, odluku o izbjeljivanju prepustite stručnim osobama jer bilo kakav zahvat na zubima zahtjeva kontrolu od strane stomatologa. Postoje razne metode izbjeljivanja ali zbog zdravlja vaših zubi preporučljivo je sve raditi pod kontrolom u ordinacijama dentalne medicine. Problemi se javljaju kod zubi koji već imaju ispune ili defekte te ih stomatolog može ispraviti prije početka ili nakon izbjeljivanja. Ukoliko su zubi previše oštećeni onda izbjeljivanje možda nije rješenje već se treba okrenuti estetskim ljuskicama ili krunicama.

Ukoliko je stomatolog zaključio da ste kandidat za izbjeljivanje postoji nekoliko opcija:

Izbjeljivanje u ordinaciji. Najbrži način izbjeljivanja je ovaj. Uglavnom zahtjeva jednu posjetu stomatologu i traje oko 1h. Stomatolog će aplicirati zaštitni gel na zubno meso a izbjeljivač na tvrdo zubno tkivo. Zatim se posebnim svjetlom aktivira agens u izbjeljivaču te gel izbjeljuje zube.
Izbjeljivanje kod kuće. Ovaj način izbjeljivanja je popularan jer ne zahtjeva dugotrajno sjedenje u ordinaciji. Stomatolog će vam napraviti posebnu udlagu u koju ćete moći nanjeti gel. Gel ćete dobiti od svoga stomatologa koji će vam dati upute kako ćete ga koristiti.Ova metoda ima i jednu neugodnu nuspojavu a to je preosjetljivost zubnog mesa ukoliko se gel ne aplicira pravilno
Paste za izbjeljivanje. Paste za izbjeljivanje u sebi imaju dodatni agens koji pospješuje odstranjivanje mrlja. Za razliku od gore navedenih metoda, pastama ne možete promjeniti boju zuba već odstraniti mrlje koje su nastale zbog hrane, pušenja itd.

Zapamtite da je zub vrlo osjetljiv organ te bilo koja terapija (pa tako izbjeljivanje) treba biti kontrolirana od strane stručnjaka. Morate znati da će nastavak konzumacije tamnih i obojenih pića te konzumiranje duhanskih proizvoda uvelike skratiti trajanje vašeg bijelog osmijeha koji ste postigli izbjeljivanjem.

Mogu li ortodontski aparatić nositi i odrasli?

Iako su upravo djeca i mladi najzastupljenija skupina kad je riječ o nošenju ortodontskih naprava, to nipošto ne znači da odrasle osobe ne mogu nositi tzv. aparatić ako za tim postoji potreba. Ako se neki zub (ili više njih) nije smjestio u zubni niz ili je iz nekog razloga promijenio položaj potrebno je potražiti savjet specijalista ortodoncije. Razlozi zbog kojih odrasle osobe traže pomoć ortodonta mogu biti raznovrsni.

Ako kod osobe nije provedena ortodontska terapija u dječjoj ili adolescentnoj dobi, a postojala je potreba za njom, moguće ju je provesti u odrasloj dobi. Dok se kod djece mogu koristiti mobilne naprave (mobilni aparatići) dok imaju mješovitu denticiju (mješovita denticija označava istovremenu prisutnost i trajnih i mliječnih zuba) kod odraslih se položaj zuba ispravlja fiksnim aparatićem.

Kod gubitka pojedinog zuba ortodontska terapija ponekad prethodi postavljanju implantata. U slučajevima kada je prošlo dugo vremena od gubitka zuba, susjedni zubi se pomiču i naginju u slobodni prostor, te često nema dovoljno mjesta za postavljanje dentalnog implantata kojim bi se nadomjestio izgubljeni zub. Tada je potrebno provesti najprije ortodontsku terapiju kojom će se ispraviti nagnute zube i vratiti ih u idealan uspravni položaj i time napraviti dovoljno mjesta za implantat i izradu krunice.

Često se događa da dolazi do promjene položaja donjih sjekutića, naime dogodi se da se jedan ili više donjih prednjih zuba „izgura“ iz niza. To se događa zbog kasnog rasta mandibule (donje čeljusti), najčešće u dvadesetim godinama života. Ako su nastale promjene značajne ili estetski neprihvatljive, potrebno je provesti ortodontsku terapiju.

Nakon skidanja aparatića

Ako ste pomislili da ortodontska terapija završava onoga dana kada vam je ortodont skinuo aparatić, bili ste u krivu. Nakon skidanja fiksnog aparatića, dobiti ćete takozvani „retainer“. To je naprava koja ne djeluje aktivno na zube nego ih samo sprječava da se nakon skidanja aparatića opet počnu pomicati. Ovisno o početnoj anomaliji, retainer je ponekad potrebno nositi cijeli dan prvih nekoliko mjeseci, a zatim samo noću, dok se u nekim slučajevima od početka nosi samo noću – najprije svaku noć (najčešće kroz prva 3 mjeseca nakon skidanja aparatića), a kasnije nekoliko puta tjedno. Jako je važno nositi retainer odmah nakon završetka terapije fiksnim aparatićem, jer kroz prvih nekoliko mjeseci još uvijek traje pregradnja kosti i parodontni ligament se još uvijek prilagođava novom položaju zuba. Kada zubi ne bi bili „pridržavani“ na mjestu pomoću retainera, ubrzo bi se ponovo počeli pomicati.

Ortodont također može preporučiti fiksnu retenciju zuba. Ona se najčešće koristi kako bi se zadržao položaj donjih prednjih zuba zbog mogućih promjena nastalih kasnim rastom donje čeljusti, ili u slučajevima kada je aparatićem zatvorena dijastema – razmak između prednjih zuba. Tada se postavlja žica s palatinalne ili lingvalne (unutrašnje) strane zuba koja se kompozitnim materijalom „lijepi“ na zube i ne može se skinuti. Takva žica trajno drži zube u novom položaju.

Vrijeme nošenja retainera varira, prema različitim autorima, od nekoliko mjeseci do potrebe za doživotnim (povremenim) nošenjem retainera.

Parodontitis može uzrokovati preuranjeni porod

Za razliku od gingivitisa – upale zubnog mesa, parodontitis predstavlja upalu čitavog potpornog aparata zuba. Infekcija, koju izazivaju bakterije u zubnom plaku, počinje u području zubnog mesa, a zatim se širi i prodire dublje sve do kosti, koju razara i stvara parodontni džep u kojem se stvara sve više i više bakterija koje podržavaju upalu. Ako se ne liječi, parodontitis dovodi do rasklimavanja i gubitka zuba.

Trudnice su posebno sklone razvitku gingivitisa zbog povišene razine spolnih hormona koja njihovu gingivu čini sklonijom upali. Ako se ne liječi, gingivitis može voditi u parodontitis. Istraživanja pokazuju povezanost parodontitisa sa preuranjenim porodom i s rađanjem djece s nižom tjelesnom težinom. Iako još nije do kraja razjašnjen mehanizam koji povezuje parodontitis sa preranim porodom, pretpostavlja se da bakterije koje uzrokuju parodontitis luče toksine koji ulaze u krvotok majke i potiču stvaranje kemijskih tvari koje potiču trudove. Kako je uvijek „bolje spriječiti nego liječiti“ žene koje planiraju trudnoću, trebale bi posjetiti svog stomatologa i ako postoje znakovi parodontitisa, potrebno je provesti terapiju. Kod žena koje su već trudne, a boluju od parodontitisa, temeljita oralna higijena i učestali posjeti stomatologu/parodontologu će pomoći da se bolest drži pod kontrolom.

Bolesti parodonta

Bolesti parodonta su upalna stanja kod kojih dolazi do razaranja tkiva koja učvršćuju zube, tj.zubnog mesa, kosti i parodontalnog ligamenta (povezuje zube s kosti). Upalne promjene zubnogmesa (gingive) nazivamo gingivitis, a ako upala zahvaća dublje strukture parodonta govorimo oparodontitisu. Uzrok nastanka ovih bolesti u prvom redu je loša oralna higijena usne šupljine,odnosno nakupljanje bakterija (plaka), zatim zubni kamenac, zaostala hrana te loši protetskinadomjesci. Također se bolesti parodonta mogu javiti kao posljedica nekih sustavnih bolesti(šećerna bolest, leukemija, AIDS i dr.) ili pak zbog nekih loših navika kao što je to pušenje cigareta.

Parodontitis se pojavljuje kada se gingivitis proširi na pričvrsni aparat zuba, odnosno na njegova potporna tkiva.Najčešće nastaje kao posljedica dugotrajnog nakupljanja plaka i kamenca između zubi i desni. Na tim mjestimastvaraju se «džepovi», koji se zatim spuštaju (produbljuju) između korijena zuba i ležišta u kosti. Kako bolestnapreduje, simptomi su sve izraženiji, s bolovima, krvarenjem, gnojnom sekrecijom iz parodontalnih «džepova», a potom dolazi do povećane pomičnosti zuba te u konačnici do gubitka zuba.

Liječenje parodontalnih bolesti zasniva se na uklanjanju svega što izaziva lokalnu iritaciju i spriječava odlaganjeplaka, koji potiče upalu desni. To uključuje uklanjanje zubnog kamenca, čiste se «džepovi», uklanjaju loši ispuni iprotetski nadomjesci te izrađuju novi. Ukoliko je prisutan apsces, propisuju se i antibiotici.

U liječenju ovih bolesti održavanje dobre oralne higijene jedna je od ključnih stvari, kako bi terapija bila uspješna i rezultati vidljivi. Vaš stomatolog će Vas po potrebi uputiti specijalisti parodontologu, koji će u dogovoru s Vama napraviti plan terapije.

Gingivitis

Gingivitis je upala gingive (zubnog mesa, desni). Upaljeno zubno meso je crveno, otečeno (edematozno) te krvari. Gingivitis se može razviti u svakoj životnoj dobi nakon nicanja zuba. Njegov nastanak usko je povezan s lošim provođenjem oralne higijene, odnosno s nepravilnim četkanjem i ne korištenjem zubnog konca. Sve to dovodi do zadržavanja plaka na granici između zubi i zubnog mesa. Plak je meka naslaga na zubnim površinama, koja se sastoji od ostataka hrane i bakterija. Kada plak ostane na površini zuba ili protetskih nadomjestaka (krunice, mostovi, proteze…) dulje od 72 sata on kalcificira (stvara se kamenac), koji se više ne može lako niti potpuno ukloniti četkanjem i zubnim koncem. To sve pogoduje nastanku upale zubnog mesa.

Gingivitis može nastati i u tijeku trudnoće, puberteta, odnosno uslijed hormonalnih promjena, ali konzumacijom nekih lijekova (fenitoin, ciklosporin, nifedipin).

Ako uočite takve promjene u svojim ustima, pokušajte poboljšati svoju oralnu higijenu, redovito perite zube mekom četkicom i najmanje jednom dnevno specijalnim koncem skidajte naslage sa zubi. Ako ne primjetite poboljšanje, obratite se svom stomatologu za pomoć. Vrlo je važno na vrijeme uočiti ovakve promjene i započeti s liječenjem, kako ne bi došlo do pogoršanja i napredovanja u parodontitis, koji je mnogo teži oblik parodontne bolesti budući da može završiti gubitkom zuba.

Upala zubnog mesa u trudnoći

Upala zubnog mesa (gingivitis) za vrijeme trudnoće je učestalo stanje, a javlja se zbog povišene razine spolnih hormona u trudnoći, zbog kojih gingiva postaje osjetljivija i sklonija upali. No nije svaka trudnoća praćena upalom gingive. Ako je oralna higijena dobra i nema naslaga hrane i zubnog plaka, gingivitis se neće razviti, jer samo djelovanje hormona nije dovoljno da se razvije upala. Upala nastaje samo kod loše higijene i u prisustvu bakterijskog plaka. Upaljena gingiva je bolna, crvena i često krvari. Takvo neugodno i bolno stanje se može lako spriječiti ili olakšati pojačanom higijenom usne šupljine. Redovito održavanje oralne higijene – korištenje zubne paste i četkice, te zubnog konca i tekućina za ispiranje usne šupljine (npr. Corsodyl) je jedini način sprječavanja upale gingive. Četkica za zuba treba biti mekana da se izbjegne daljnje ozljeđivanje osjetljive gingive. Uz tu, svakodnevnu, higijenu, važni su redoviti posjeti stomatologu, koji će profesionalnim čišćenjem ukloniti naslage zubnog kamenca koji podržava upalu, a nije ga moguće ukloniti zubnom četkicom. Također, izbalansirana prehrana, bez previše šećera, te mekane i kašaste hrane će pridonijeti manjem stvaranju naslaga na zubima i smirivanju upale gingive.

Poremećaji prehrane

Istraživanje na pacijentima sa poremećajem prehrane provedeno u Norveškoj pokazalo je da osim ozbiljnih posljedica na bazalno zdravlje anoreksia i bulimija uzrokuju teške poremećaje zubi i usne šupljine. Jedan na tri pacijenta sa dijagnozom anoreksije ili bulimije pati od teškog oblika dentalne erozije, dok je kod zdrave populacije pojavnost erozija u jednog na jedanaest pacijenata.
Erozija je nepovratni oblik oštećenja tvrdog zubnog tkiva koji se javlja kad su zubi izloženi ekstremno kiselim uvjetima. Želučana kiselina je najjača kiselina u organizmu i kao takva može napraviti veliku štetu u usnoj šupljini. Želudac je prirodno zaštićen od utjecaja tako jake kiseline ali ostatak organizma nije. Usna šupljina i zubi nikako nisu spremni na tako niske pH uvjete koje uzrokuje konstatno povraćanje. Kod drugih bolesti, kojima je jedan od simptoma povraćanje, slina uspije isprati sadržaj iz usta pa kiselina ne napravi štetu zubima i okolnim strukturama. No kada je povraćanje konstantno, slina ne može učinkoviti isprati usnu šupljinu i zube. Pacijenti koji boluju od bolesti poremećaja prehrane trebali bi nakon svakog povraćanja usta isprati običnom mlakom vodom. Česta greška je također da se zubi četkaju odmah nakon napadaja povraćanja, no to dodatno oštećuje caklinu i razmekšava ju. Preporučuje se koristiti i zubne paste sa dodatkom fluora kako bi se caklina ojačala. Naravno pojete stomatologu bi trebale biti učestalije i svakako bi svoga doktora trebali upozoriti na vaše stanje.

Jesu li žvakače gume štetne za zube?

Toliko puta ste čuli razne informacije o štetnosti ili pozitivnom učinku žvakaćih guma na zdravlje zubi. U jednoj i drugoj informaciji ima istine ali na kraju žvakaće gume imaju ipak više pozitivnih učinaka nego negativnih.

Neke gume za žvakanje u sebi sadrže ksilitol (pentapentol, E 967). On je prirodni zaslađivač koji pomaže u zaštiti zuba od karijesa. Naravno da sve žvakaće gume ne sadrže taj zaslađivač ali ni takve nisu jako štetne, štoviše, korisne su za zdravlje zubi.
Hoće li slatke žvakaće gume biti korisne ili štetne ovisi upravo o vama. Prije svega moramo napomenuti da ukoliko možete uvijek odaberite četkanje i pranje zubi umjesto žvakanja žvakaće gume. Kako većina ljudi nije u mogućnosti prati zube nakon svakog obroka pametno bi bilo koristiti žvakaće gume. One slatke nisu toliko štetne ako se žvaču „pametno“ . Što to znači? Znači da žvakaću gumu ne bacate odmah nakon što je ona izgubila onaj svoj slatki okus nego je pokušajte drže zadržati u ustima. Na taj način čistite površine zubiju samom žvakaćom gumom ali i zbog žvakanja potičete rad žlijezda slinovnica. Slina ima jako dobar učinak na kiselinu koja se stvara za vrijeme obroka. Ukoliko je bacite odmah nakon što je izgubila svoj slatki okus napravili ste jedan „napad šećerom“ na svoje zube.

Što uzrokuje karijes

Karijes je bolest zuba koju uzrokuje više čimbenika koji djeluju kroz određeno vrijeme. Te čimbenike rizika čine zubne naslage, tj. mikroorganizmi koji se nalaze u njima, zatim morfologija samog zuba i sastav sline te naposlijetku prehrana koja predstavlja “gorivo” za bakterije. Povećani unos rafiniranih šećera dokazano vodi do porasta broja karijesnih lezija.

Kod malene djece osobito je štetno noćno hranjenje na bočicu zaslađenim sokovima ili čajevima. Kroz kratko vrijeme to rezultira pojavom “karijesa bočice” tj. kružnog karijesa na gornjim prednjim zubima koji može biti tako opsežan da obuhvati čitavu površinu krune gornjih prednjih mliječnih zuba (Slika 1).

Kod malene djece izbjegava se upotreba četkice i preporučeno je nježno očistiti zube vlažnom krpom, što uz redovite posjete stomatologu i upotrebu stredstva za lokalnu fluoridaciju osigurava kontrolu karijesa u ranoj dobi.

Pod hranu koju smatramo kariogenom spadaju slatkiši, gazirana bezalkoholna pića, ali također i neka hrana za koji na prvi pogled ne bismo rekli da je štetna. Tako npr. banana ili sušeno voće također djeluju kariogeno jer zbog svoje ljepljivosti lako prianjanju na zube.
Potrebno je ograničiti unos šećera, npr. jednom ili dvaput tjedno, izbaciti slatke međuobroke i grickalice i koristiti proizvode sa zamjenskim zaslađivačima, najbolje sa ksilitolom.

Loša oralna higijena je također jedan od važnih čimbenika nastanka karijesa. Mala djeca nemaju dovoljno razvijenu motoriku da bi sami mogli dobro oprati svoje zube. Roditelji bi trebali sami djeci prati zube bar do 6.godine života, a nakon tog vremena redovito nadgledati dijete dok pere zube.

Fluorom protiv karijesa

Prevencija karijesa fluoridima je odavno ukorijenjena, a u zadnje vrijeme se prednost daje topikalnoj naspram sustavne primjene fluorida. Danas su u primjeni zubne paste, vodice za ispiranje usta, žvakaće gume, razni lakovi i gelovi koji sadrže fluor. Zubna pasta je idealan nosač za prijenos fluora a dnevnom upotrebom paste s fluorom smanjuje se nastanak karijesa za 20-40%. Dijete smije početi koristiti pastu za zube kada nikne prvi mliječni molar, dakle u dobi od oko 1,5 godine. Preporučeno je koristiti paste za zube namijenjene upravo djeci, budući one sadrže manju količinu fluora od pasti za odrasle (≈500 ppm F). Djeca obično progutaju dio paste prilikom pranja zuba, te zato moramo kontrolirati količinu paste koju dijete koristi. Dovoljno je na četkicu istisnuti količinu paste koja odgovara veličini zrna graška.

Za dodatnu zaštitu od karijesa zubi se mogu premazivati otopinom ili gelom fluorida. Također su u upotrebi žvakaće gume s fluorom i ksilitolom a koriste se kod djece s jako aktivnim karijesom. Ksilitol je pokazao zaštitno djelovanje mijenjanjem sastava bakterijske flore u ustima. Njegovo korištenje u žvakaćim gumama ima još jednu prednost, a to je poticanje lučenja sline žvakanjem.

Činjenice o fluoru

Upotreba fluora u poboljšanju oralnog zdravlja je već dugo poznata i kao takva dokumentirana u mnogim znanstvenim radovima. Svako istraživanje je pokazalo barem malo pozitvnih efekata fluora. Tako da se ne može sakriti njegovo izuzetno djelovanje na zubnu strukturu. Kako bismo Vas još više potaknuli na korištenje fluora kao prevenciju karijesa evo 10 činjenica koje će Vas sigurno zaintrigirati:

Fluor je potpuno prirodni mineral koji je nalazi u mnogim prehrambenim proizvodima te u pitkoj vodi.
Kada se fluor ugradi u zubnu caklinu čini je znatno čvršćom i otpornijom na karijes.
Obogaćivanje pitke vode fluorom se istražuje već 50ak godina i pokazalo se da konzumacija takve vode smanjuje kvarenje zubi za 50-60%.
Jako je malo zamalja svijeta koje imaju prirodno vodu obogaćenu fluorom sve ostale moraju svoju vodu dodatno obogatiti.
Dodatak fluora u zubnim pastama smanjuje pojavnost karijesa za 50 %
Do treće godine trebala bi se koristiti pasta sa 1000ppm floura, nakon treće preporučeno je koristiti pastu sa 1350 – 1500 ppm fluora (ppm je obilježen na ambalaži zubne paste)
Fluoridni lakovi koje aplicira stomatolog mogu dodatno zaštiti dječije zube od karijesa
Upotreba fluoridnih lakova je zadnjih godina u velikom porastu
Nema statistički značajnih dokaza za negativne pojave obogaćivanja vode fluorom
u Engleskoj je postotak karijesa u statistički značajnom padu otkako se koriste fluoridni lakovi

Posjetite svoga stomatologa i zatražite da Vašem djetetu aplicira fluoridni lak, korist je višestruka a dijete će svakako imati ugodnije iskustvo te zdravije zube.

Promjene u boji zuba

Promjene u boji zuba mogu biti prolazne ili trajne i ovisno o uzročniku, zahvatiti jedan ili više zuba. Prolazna promjena boje koja zahvaća sve zube najčešće je posljedica loše oralne higijene, pušenja duhana, konzumacije hrane koja sadrži pigment (kava, čaj, slatkiši, crno vino i sl) ili nekih lijekova. Promjena boje jednog zuba uglavnom nastaje zbog karijesa ili traume zuba.

Trajna promjena boje zuba nastaje tijekom razvoja zuba za vrijeme mineralizacije cakline i dentina i to na način da se različite tvari što su fluor, antibiotik tetraciklin, krvni i drugi pigmenti ugrađuju u kristale tvrdih zubnih struktura. Trajna promjena boje zuba može biti stečena kao u slučaju dentalne fluoroze, fetalne eritroze, tetraciklinske obojenosti zuba i embriopatije rubeoloze i nasljedna kao u slučaju kongenitalne porfirije i pigmentne inkontinencije.

Dentalna fluoroza nastaje u osoba koje žive u područjima s visokom razinom fluora u hrani i vodi za piće. Tijekom procesa mineralizacije zuba u strukturu cakline umjesto kalcija ugrađuje se fluor što rezultira slabijom mineralizacijom površine zuba. Na zubima nastaju smeđe ili bijele mrlje čija je površina isprva glatka i sjajna, a kasnije nastaju plića ili dublja oštećenja u koja se odlažu drugi minerali iz hrane što dodatno mijenja boju zuba.

Fetalna eritroza nastaje kao posljedica razgradnje crvenih krvnih tjelešaca uslijed nepodudarnosti RH-faktora krvi majke i novorođenčeta i nakupljanja krvnog pigmenta bilirubina i biliverdina u tvrda zubna tkiva pa zubi poprimaju žućkastu boju.
Tetraciklinski zubi. Upotreba tetraciklinskih antibiotika u prvih 28 tjedana trudnoće rezultira trajnim odlaganjem tetraciklina u strukturu cakline što reultira žučkasto-zlatnom bojom izniklih zuba. U nekih osoba tijekom terapije tetraciklinima može se pojaviti i žuto-smeđa obojanost jezika.

Embriopatija rubeoloza poremećaj je koji nastaje kao posljedica infekcije virusom rubeole tijekom trudnoće koja može izazvati različita oštećenja ploda. Poremećaji na zubima očituju se zakašnjelim nicanjem zuba, strukturalnim poremećajima i smanjenim brojem zuba.
Kongenitalna porfirija je nasljedna anomalija u kojoj krvni pigment hematoporfirin dospijeva u zube, pa oni postaju crvenkastosmeđe boje koja u ultraljubičastom svjetlu fluorescira crvenom bojom. Bolest je poznata i kaoerythrodontia.

Pigmentna inkontinencija je nasljedna i multisustavna bolest koja se pojavljuje pri rođenju ili u prvim danima života. Očituje se prljavo smeđom ili grimiznom pigmentacijom kože, zakašnjelim nicanjem i smanjenim brojem zuba (hipodoncija) te poremećajima u veličini i obliku zuba. Bolest se pojavljuje gotovo isključivo kod djevojčica, a prenatalno je smrtonosna za mušku djecu.

Vodice za ispiranje usta

U svakodnevnoj brizi za zdravlje usne šupljine, gotovo neizostavan dio pribora za higijenu usne šupljine uz četkicu za zube, zubnu pastu i zubni konac su i vodice za ispiranje usta. Vodice za usta otplavljuju nečistoće odnosno naslage na zubima i sluznici, osiguravaju ugodan i svjež dah te uklanjaju neugodan zadah iz usta. Neke sadržavaju kationske deterdžente, cetilpiridinklorid (0,05%), benzalkonijklorid (0,1-0,2%), timol i sangvinarin (0,01%) koji pridonose tim učincima.

Natrij fluorid u koncentraciji 0,02-0,05% djeluje antibakterijski i pomaže u redukciji karijesa. Sastavni dio pojedinih vodica za usta su sredstva za redukciju zubnog kamenca (pirofosfati) i etilni alkohol koji može iritirati sluznicu i izazvati toksična oštećenja a njegova primjena ne preporuča se u djece.

Neke vodice imaju dodatak tzv. oksidacijski antiseptik (stvara kisikovu pjenu na primjenjenoj površini i tako uklanja naslage na zubima i sluznici) poput vodik peroksida ili natrij perborata. Dugotrajna uporaba takvih preparata može uzrokovati promjenu boje sluznice, osobito jezika. Zbog prekomjernog ispiranja usta papile jezika se povećavaju a površina jezika poprima smeđecrnu do crnu boju. i nastaje crni dlakavi jezik. Uz to može se pojaviti i pečenje sluznice i gubitak okusa.

Vodicee za usta služe i za uklanjanje neugodnog zadaha iz usta. Neugodan zadah u ustima može biti posljedica loše oralne higijene, naslaga na zubima, i ostataka hrane na hrapavoj površini sluznice jezika čijim truljenjem nastaju sumporni spojevi neugodnog mirisa. Bakterije iz zubnih naslaga i one koje se nalaze na površini jezika razgrađuju ostatke hrane i pridonose razvoju sumpornih spojeva metil merkaptana i sumporovodika koji su odgovorni za neugodan zadah iz usta. Neugodan zadah posljedica je i bolesti u usnoj šupljini poput gingivitisa, parodontitisa, fistula i ulceracija. Također i sustavne bolesti poput bolesti dišnog ili probavnog sustava, infekcije sinusa, faringitis ili tonzilitis, bubrežna i šećena bolest također mogu uzrokovati neugodan zadah. Ako je sustavna bolest uzrok halitozi, treba ju liječiti. Za vrijeme liječenja osnovne bolesti također se primjenjuju vodice za ispiranje usta koje svojim učinkom kratkotrajno uklanjaju neugodan zadah.

Neugodan zadah

Neugodan zadah iz usta, tzv. halitoza, najčešće je uzrokovan kombinacijom zaostale hrane u prostorima između zubi i loše oralne higijene, koja za posljedicu ima upalu zubnog mesa.

Kako dolazi do nastanka neugodnog zadaha?

Anaerobne bakterije, kojima su za razvoj potrebni uvjeti bez kisika, naseljavaju područja na kojima se skupljaju ostaci hrane, npr. između zubi i zubnog mesa u plaku, na jeziku između fisura i okusnih pupoljaka, u grlu, na tonzilama. Te bakterije potom stvaraju sumporne spojeve, koji imaju neugodan miris pokvarenih jaja, te neke druge spojeve, koji također imaju neugodan miris.

Različiti su mogući uzroci pojave neugodnog zadaha:

Zubni plak (naslage na zubima), koji dovodi go razvoja upale zubnog mesa i potpornog aparata zuba.
Količina i sastav sline mogu utjecati na pojavu halitoze. Tako kod suhih usta, tzv. kserostomije, halitoza je prisutna zbog smanjene mogućnosti ispiranja usne šupljine slinom, te se raspadnuta hrana u većoj mjeri zadržava u ustima.
Brojne karijesne lezije mogu biti uzrok halitozi.
Različiti protetski radovi, fiksni i mobilni, koji su loše održavani ili dotrajali, mogu također poslužiti kao mjesto zadržavanja hrane i uzrokovati pojavu neugodnog zadaha.

Ako se saniraju sve bolesti u usnoj šupljini, i ako se oralna higijena održava na zadovoljavajućoj razini, stanje bi se trebalo popraviti.
No, ako ne dolazi do poboljšanja, treba potražiti drugi mogući uzrok, a to su sustavne bolesti (bolesti bubrega, jetre, pluća…). Zato ne treba olako shvatiti ovo stanje te se na vrijeme treba obratiti za pomoć, prvo svom stomatologu, a potom prema njegovoj preporuci specijalistima ukoliko to bude potrebno.

KAKO HRANA POSPJEŠUJE NASTANAK KARIJESA

Način na koji nastaje karijes nije nepoznanica. On je pod utjecajem mnogih čimbenika, a jedan od najvažnijih je hrana koju svakodnevno konzumiramo. Prema učinku na nastanak karijesa možemo reći da postoji hrana koja pospješuje nastanak karijesa i ona koja štiti zub od nastanka karijesa.

Niti jedna namirnica direktno ne uzrokuje karijes, već je on proizvod više faktora. Neka hrana pokazuje veću kariogenost. Kariogenost ovisi o nekoliko faktora, a to su:

vrijeme u kojem je hrana ili piće bila u kontaktu sa zubima
količina hrane koja se konzumira dnevno
dio dana kada konzumiramo hranu
uzimanje hrane ili pića u međuobrocima
količina sline koju imamo u ustima
ljepljivost hrane koju konzumiramo

Gledano vremenski puno je bolje slatke napitke piti u većim gutljajima i pokušati ih što kraće zadržati u ustima. Ukoliko pijete gazirana i slatka pića puno je bolje koristiti slamke jer tako uvelike izbjegavate kontakt pića sa zubima.

Logično je da će nam veća količina slatke hrane ili pića biti štetnija od manje količine. Slatku hranu ili piće je bolje konzumirati za vrijeme glavnih obroka, tada će se kiseline brže neutralizirati, a slina isprati ostatke hrane na zubima. Konzumiranje hrane tokom noći je štetno jer je smanjena količina sline u ustima.

KAKVOM HRANOM ZAŠTITITI ZUBE?

Kao što je već prije rečeno ne postoji niti jedna namirnica koja direktno uzrokuje karijes, isto tako ne postoji neka namirnica koja sprečava karijes. Postoje namirnice koje pospješuju faktore obrane od karijesa, a to je u prvom redu količina sline i sprečavanje „ljepljenja“ bakterija na zube.

MLIJEKO štiti zube na taj način da sprečava pričvršćivanje plaka na zub. Mlijeko u sebi sadrži laktozu i to mu je negativna strana po pitanju kariogenosti ali sadrži i velike količine kalcija i fosfora koji štite caklinu zuba.

SIR je jako dobar za stimulaciju lučenja sline, a slina ispire ostatke hrane na zubima. Ovdje govorimo o siru kao samostalnoj namirnici. Njegova svojstva će se poništiti ukoliko se konzumira u obliku nekog kolača itd.

ČAJ, ponajviše zeleni i crni u sebi ima sastojak koji sprečava nastanak bakterija koje uzrokuju karijes.

Comments

comments